Svjetlost
Dragi prijatelji!
Želim Vam sreću na početku novog buđenja prirode! Prije 30-ak minuta, po astronomskim mjerenjima, dogodio nam se još jedan zimski solsticij. Najveći događaj na planeti. Buđenje iz sna. Iako zima tek dolazi i iako priroda neće još barem tri mjeseca pokrenuti svoje životne sokove, ipak, za tri dana, dani će biti sve duži. Ulazimo u novi ciklus svjetlosti. Ono što je vjernicima božić, meni je danas. Simbolički potpuno isto, ali činjenićno daleko vjerodostojnije.
Želim Vam svima sretno buđenje prirode! Mir i svjetlost!
hvala hvala hvala
nek i nad tobom lebde mir svjetkist u sreća
a gle, mene isto više veseli što se neću buditi u mrklom mraku nego što je netko tamo možda jednom davno jednom umro. il nije. :Đ međutim, pokloni su pokloni, kvrapcu - I know my priorities! :D :D
hvala... također...:)))
Mir i svjetlost
Aaamaniiiiiiiii
sad se već lijepo vidi da se nešto dobro događa sa danom :)
SRETAN!!
Da, to je opis koji mi najbolje danas odgovara.
Hvala Vam što ga dijelite sa mnom :)
e vidiš! upravo ostavim koment na donji post, a ono... promašio sam vrata, slavi se ovdje :)
nek je sretan od srca.
p.s. slično je nešto danas, a opet potpuno drugačije kod mene. svakako ne za slavlje.
neka potraje :o)
jeeeeeeeeeeeee !
Da Ura, danas se jede kupus :) hehe, ali jest će se opet kavijar, ne brinem se ja. Sve u rok službe...
Andrea Mercy
·´—)??(—`·.¸ ¦ ¦ ¸.·´—)? And Peace God bless you ! ?(—`·.¸ ¦ ¦ ¸.·´—)?.?(—`·.¸ ¦ ¦ ¸.·´—)?.?(—`·.¸ ¦ ¦ ¸.·´—)??(—`·.¸ ¦ ¦ ¸.·´—)? ?(—`·.¸ ¦ ¦ ¸.·´—)?.?(—`·.¸ ¦ ¦ ¸.·´—)?
¦----¦-----¦---¦---------¦
¦¦--¦---¦---¦--¦--¦----¦¦¦
¦¦--¦-------¦-----¦----¦¦¦
¦---------¦¦¦¦¦-¦¦-------¦.
nije ispala slika...nema ni veze, uživaj!
@malina, nema veze, važna je dobra namjera, hvala ti :)
:)
Ponor
Život je kao utrka. Neprestano nekamo trčimo i izgleda kao da će cijeli život protrčati pored nas a da toga nećemo biti svjesni. Jučer, danas, sutra. Živimo li u trenutku koji prolazi ili smo izgubljeni negdje daleko u prošlosti? Trčimo li pretjerano u budućnost? Tko nas goni? Zašto? Znamo li kamo idemo? Zašto? Zašto?
U jednom trenutku imaš osjećaj da si na vrhu naviše planine u drugom na dnu najdublje provalije. Scene se vrte i odvijaju, dani prolaze, beskrajan dan se ponavlja. Koliko nam je potrebno da shvatimo? I što uopće shvatiti trebamo? Jesu li oni koji su otišli shvatili što su trebali u trenutku kada su odlazili ili tek kada su napustili tijelo koje im služi ovdje? Tisuću pitanja... bez odgovora...
Činim li pogreške iz dana u dan, ili su to samo uistinu lekcije koje nas vode do konačnog cilja?
I što uopće shvatiti trebamo? - sjajno pitanje! :)
za mene je zivot put gdje samo lutamo...svi pricamo o nekim ciljevima ali kada ih dosegnemo i kada dospijemo do neceg veceg pozelimo jos i jos...zasto? ima li kraja ili kako kazes Scene se vrte i odvijaju, dani prolaze, beskrajan dan se ponavlja?
ma samo se ponekad zasitimo, potrebna je nama ta utrka
Prava si izuzetna mudrica.
Natuknice, drago mi je vidjeti te u mojem skromnom kutku :)
Special... da, lutamo, jer ne znamo ni zašto smo ovdje a kamoli, kuda idemo...
Violette draga, ne samo zbog ovoga, već zbog puno drugih trenutaka, hvala ti...
kakav bi to život bio bez pogrešaka? dosadan? sterilan? ovako, red kupusa, red slanine, pa kupusa pa slanine... dobro je.
baš razmišljm o tome zašto trčim i jurim i stalno nekud žurim?>Pa da sve stignem, mislim si.Ali nikamo me to vodi, zašto , ako odgovor nije u osobnom rastu i ako ne slušam intuiciju u komi sam...na dnu i uvijek ako odlučim iz srdžbe ili ljutnje u afektu ispadne pogreška . Zanimljive misli.
Oprez
Uvijek je potreban oprez, a posebno kada si na dobrom putu jer uvijek ima zavidnih i ljubomornih, nesposobnih da svoj put učine boljim, pa onda jedinu sreću vide u podmetanju klipova drugima. Ali, nije da se ne razmećem samo zbog takvih ili zbog straha od negativnoga. Jednostavno, to nije moj film.
Ipak, htio bih, onima koje veseli tuđa sreća, dojaviti sretnu vijest. Dobro mi je, i sve se opet okrenulo za 180. Nakon potonuća, koje sam doživio neposredno prije posljednjeg posta, u kojem sam ushićeno pisao kako vjerujem u slijed zbivanja uvjetovan mojim mislima. Tako i dalje tvrdim, da sve što se događa, polazi iznutra prema van. Krah koji sam doživjeo prije dva mjeseca na svim životnim poljima, bio je upravo kako sam ga tada i doživio. Vjerojatno jer sam to tako vjerovao. U trenucima kada sam tonuo, govorio sam sam sebi. Ovo je vjerojatno zadnje potonuće prije uspona. Trebam samo izdržati. Uskoro ću ponovo na površinu. I tako je i bilo. Prvo su se dogodili nevjerojatni obrati, koji su par situacija, samo nekoliko dana prije pretvorili u nevjerojatan rasplet. Potom su se dogodila još dva događaja koja sam opisivao, koji su mi omogučili neke dodatne korake i učvrstili situaciju. Ovo sve je bilo riječ o materijalnom. A potom je sve eskaliralo, ali na duhovnoj razini. Koliko sam davao, još više sam dobijao natrag. Neprestano. I to traje najmanje mjesec dana. No, nije riječ o samo jednom odnosu, koji je, usuđujem se reći, pokretač svega. Nego se to reflektira i na kompletnu moju osobnost i za sobom povlači i mnoge druge aspekte. Mislim da to najbolje pokazuje koliko smo kompleksna bića i kako uticaj jednog segmetna čvrsto na sebe veže i sve ostalo u našem životu.
Drago mi je zbog tebe!
nadam se da će te kroz svaki sljedeći dan voditi osmijeh. :)
pad nije nista drugo nego uspjeh :)
uvijek digni glavu i nastavi, bez obzira koliko tesko bilo jer kad-tad sunce zamijeni oblake :))
veliki pozdrav
Dokaz da sve sve dobro vrati uvijek, kad-tad! :))
Dobro se dobrim vraca :)
Sve te kužim,
svjesnost sa sobom nosi i znanje, a znanje odgovornost...što se više primičemo svjetlu to smo prljaviji, kada opet dođe iskušenje prepoznaj ! I više ne moraš nikada tonuti, ja preskačem muku utapanja jer ostavljam glavu iznad vode i muku sušenja i oporavka jer znam gdje mi je suhi veš i prva pomoć--tu dobivaš na vremenu i sve kraće traje----Ne idi van bez kompasa ali očekuj da igla ne radi u magnetnom polju. Tada se pouzdaj u znanje i intuiciju.
I opet uspon!
Uopće me više ne zanimaju oni koji tvrde kako je sve u božjim rukama. Ne zanimaju ikakve teorije koje govore suprotno onome što iskustvom proživljavam.
Dva posljednja događaja, ne samo da govore u prilog onome što živim i "propovjedam", nego su po tko zna koji puta dokaz, prvenstveno meni samome, koji ponekad zaboravim kako je, dovoljno samo okrenuti katalog i izabrati, vrlo jednostavan način da se dođe do onoga što poželimo. DA!!!!! Želje se ostvaruju, kada ih želite srcem, kada ih jednostavno uputite bez razmišljanja u eter. Kada u želji ne postoji ni trunka sumnje. Kada sa veseljem samo iščekujete trenutak koji će realizirati tu vašu želju. Moja draga prijateljica zna u kakvoj sam fazi bio prije samo 20 dana. Kada sam ponovo mislio da sam na dnu. Kada sam se osječao poraženo, pogaženo i sve negativno. A to je sve, naravno kao i uvijek, bio odraz mojih previranja i loših emocija. Negativne emocije će vas dotući ako im se prepustite. I onda, uz njezinu pomoć, mali "push" u pravom smjeru, i situacija se okreće za 180. Ma, kao u filmu, da jednostavno ne povjeruješ. Tada, prije samo 20 dana nisam ni znao što ću i kamo ću, nisam niti planirao kako ću provesti ljeto jer se sve činilo potpuno sj... i onda se odjednom samo počelo otvarati i događati. Jedno za drugim. Stvar je samo u tome da se povremeno malo zaboravim i počnem lutati. Onda mi je potreban vjetar u leđa. Mrvica, tek toliko da osvjestim činjenicu da lutam. Pregršt energije i pozitivnih misli, oslobođenih u pravo vrijeme, donosi realizaciju u nevjerojatnom kratkom vremenskom roku. No, ono što je još bolje, realizacija je ponekad toliko nevjerojatna, barem je ovaj puta bila, da sam ostao zapanjen. Dobio sam ne samo ono što sam tražio, nego i u najboljem mogućem izadnju koje bih mogao zamisliti. OK, hajde da ne pretjerujem. Ja sam skroman po prirodi, iako ponekad imam megalomanske želje, ali, ovaj puta, uistinu bijah skroman. I sve se posložilo kao domine. Ne porušilo, već posložilo! Nakon ovih 20 dana. Usuđujem se reći, tvrditi i govoriti i dalje kako TAJNA uistinu funkcionira, ma tko ili što govorio o tome. Možete pljuvati, možete pričati, možete iskrivljavati, ali za mene je jedini način funkcioniranja na ovoj planeti uzročno posljedičan a sve funkcionira putem energije. S obzirom da ne vjerujem u boga, s obzirom da se nisam molio ni jednom svecu niti majci božjoj, a sve sam primio na tacni samo izražavajući svoje želje, smatram da ne postoji drugi način na koji se to realiziralo. Ili ćete reći da je Bog meni nevjerniku uslišao želje jer...
drago mi je da si radostan! :) život je lijep!
Teta Dany, tako je dobro vidjeti te opet... da, naravno da je život lijep...
Ja ne vjerujem ,ja nevjerujem, janevjerujem. Nemogu i neću da vjeruujem a Sve se sklopilo da povjerujem. Samo neka ide, vjerovao ili ne.
Ja ne vjerujem ,ja nevjerujem, janevjerujem. Nemogu i neću da vjeruujem a Sve se sklopilo da povjerujem. Samo neka ide, vjerovao ili ne.
hvala dee, lijepo je! :) i meni je drago!
revenge...
Kao da se sve ubrzalo, ili je samo postalo očitije. Ili sam tek postao svjestan, daleko svjesniji nego ranije...
Ali čini se kao da naplata dolazi puno brže. Puno očitije. Kao da se pojave događaju direktno povezano jedna na drugu. OK, naravno ovo sada zvuči možda kao da se događaji nižu jedan na drugi. Ali, postoji naravno odmak. Čak i nekoliko mjeseci. No, odmotava se klupko i jednostavno se pojavljuju posljedice svega učinjenog. Ne bitno je li pozitivno ili negativno, važan je obrazac. Odgovornost za postupke mora postojati uvijek, to je neminovno. Stvar je samo u tome primjećujemo li obrazac ili ne.
Hoćemo li ga tumačiti ovako ili onako, je li to uopće bitno? Tumačenje je samo stvar naše percepcije, naših iskustava. Ne znam kao moja draga prijateljica to stručnije formulirati, ali znam o čemu govorim. Iskustveno prolazim kroz sve ono što i svi drugi svakodnevno, samo većina još uvijek nije svjesna uzročno posljedične veze.
Da, ovdje sam uvijek bio kada se nešto događalo u mojem životu. Najčešće negativno. No, je li negativno uvijek samo negativno, ili je putokaz i učitelj? Želimo li vidjeti uopće svu tu silnu šumu putokaza koja stoji pored nas kako bi nam ukazala na tijek onoga što protiče pored nas? Jesmo li svjesni rijeke u kojoj stojimo? Neki i plivaju. Poneko sa strujom, poneko protiv struje...
Znaš da sam pomislila da si zaključao pisanje i otišao u neke druge vode.
Savršeno razmišljaš.... jako zanimljivo i nekako iznad situacije. Opet istovremeno u nekom kontekstu ili čak u isto vrijeme u situaciji i izvan nje kao promatrač.
Prijatelju polako i sigurno. Otvori vrata što god ti se dešavalo. Donesi odluke i kreni u njihovu realizaciju. Svi smo mi ljudska bića, odgovaromao sebi i drugima.
Na kraju krajeva, gotovo stalno smo sami i za sebe odgovorni. I SEBI odgovorni.
Svi odu a mi svoja sjećanja listamo na zamišljenom platnu. I gledamo svoj životni film, tj. priču. Mi kao glavni glumci, drugi samo prolaze kroz život. Svatko sa svojom životnom pričom.
Izriši priču, koja će te veseliti.... dok je budeš gledao, jednog dana....
Ne žali truda...
Hvala ti draga. Divna si, najmanje je što ti mogu reći. Ali ti to ionako već znaš. Da, mislim da posjedujem sposobnost koju malo ljudi zna koristiti. Distancirati se od događaja i promatrati ih. Biti promatrač a ne samo sudionik. Pokušao sam ti odgovoriti na ono što si mi pisala, ali tehnički trenutno niej izvedivo. Pa ću ovdje reći samo kratko da kucam na vrata, ali čini se da se ne otvaraju baš sva. Možda kucam na pogrešna. Postoje li pogrešna uopće? Svoju pričicu rišem stalno, no postoje osobe koje se trude omesti me u tom risanju. Nasmiješio bih se na to, ali čini se kao da im dajem preveliki značaj... naziva li se to precjenjivanje? Možda ne zaslužuju. A možda sam samo ne zahvalan. Tko to može prosuditi?
Jačaj krila....
Sloboda je izazov i odgovornost.
Imaš vremena, mlad si... to ti je najveće bogatstvo.
Negativno nikad nije samo negativno. Uvijek lose stvari imaju veceg utjecaja na ljude nego samo dobre. To je nesto sto nam pokazuje smjernice...sto nas vodi ka dobrom, dakako ako unaprijed znamo cilj.
Draga posebna, ljubav, toplina i dobrota nemaju premca. Najjači su adut u brobi protiv zla i negativnoga. Ne postoji ništa na ovome svijetu jače od ljubavi! Bezuvjetne dakako.
Uopće te ne mogu komentirati jer vrlo slično razmišljam. Bilo bi to kao da hvalim svoje misli.
Nema lažnog optimizma: sve je surovo oko nas i kad se sljubimo u sebi sa sobom , onda se malo i pomirimo i bez velikih htijenja nastavljamo dalje.
Najteže je previše htijeti
Slušaj kako bi učio
Razgovorno davanje i uzimanje potencijalno je jedna od najugodnijih i najkorisnijih mentalnih aktivnosti. Poput ozbiljnog učenja. razgovor pruža nove informacije. Poput putovanja širi obzore. Poput prijateljstva hrani dušu. Međutim, takav razgovor traži da budemo voljni izmjenjivati se u ulozi govornika i slušatelja, te i od jednog i od drugog sugovornika zahtijeva "digestivne stanke".
Slušanje je naučena vještina, a kad je posve razvijemo, uvećavamo ne samo sposobnost učenja nego i sposobnost zdravih veza. Istinski je razgovor prigoda za to da jedno od drugoga naučimo nešto jedno o drugome.
:)))
Slažem se,ponekad toliko toga ne čujemo,a trebali bi da bi spoznali jedne druge...
Jako lijepo.....
Zato je mnogo korisnije dopisivati se , jer se uvijek možemo vratiti na riječi koje su promakle , na koje možda nismo odmah obratili dovoljno pažnje.
Naiđoh na ovo...
Brian Patten - The Sick Equation
In school I learned that one and one made two,
It could have been engraved in stone,
An absolute I could not question or refute.
But at home, sweet home, that sum was open to dispute -
In that raw cocoon of parental hate is where
I learned that one and one stayed one and one.
What’s more, because all that household’s anger and its pain
Stung more than any teacher’s cane
I came to believe how it was best
That one remained one,
For by becoming two, one at least would suffer so.
Believing this I threw away so many gifts -
I never let love stay long enough to take root,
But by thinking myself of too little worth
I crushed all its messengers.
I grew – or did not grow -
And kept my head down low,
And drifted with the crowd,
One among the many whose dreams of flight
Weighed down the soul,
And kept it down,
Because to the flightless
The dream of flight’s an anguish.
I stayed apart, stayed one,
Claiming separateness was out of choice,
And at every wedding ceremony I saw
The shadow of that albatross – divorce -
Fall over groom and bride,
And I took small comfort in believing that, to some degree
They too still harboured dreams of flying free.
I was wrong of course,
Just as those who brought me up were wrong.
It’s absurd to believe all others are as damaged as ourselves,
And however late on, I am better off for knowing now
That given love, by taking love all can in time refute
The lesson that our parents taught,
And in their sick equation not stay caught.
i tako citam svoje postove...i na letim na jedan tvoj komentar o prijateljima, ali dobro ne vazno....stigla sam evo na tvoj blog i pronasla ovaj zanimljiv post...ja prva ne znam slusati, tj znam ali ponekad krivo definiram situaciju, i napravim skandal iz nicega :/
da u potpunosti se slazem, jako lijepo izreceno i sroceno, ali malo ljudi zna kako provesti tvoje rijeci u djelo...obecajem ja cu pokusati :)
pozdrav
Mir
Mir samome sebi možeš stvoriti samo ti - Ralph Waldo Emerson
Unutarnji mir kako je Emerson spoznao, ne dolazi iz sadržaja koji te okružuju, niti okoline u kojoj živiš. Svoj mir nosiš u sebi, ma gdje i s kim bio. Kamo god da ideš, što god da radiš, svoj mir nosiš sa sobom. Usporedi to sa bilo kime i bilo čime. Jedan čovjek kojega su donedavno smatrali velikim, a danas se valja u blatu, pokazivao je svoj nemir na svakom koraku koji se vrlo jasno očitovao u njegovom govoru tijela. No, to su vjerujem, zamiječivali tek malobrojni. Često sam to znao komentirati sa bližnjima. Tek nedavno se pokazalo da sam bio u pravu. Svakog čovjeka odaju male sitnice koje pokazuju što nosi u svojem srcu i duši. U svojoj svijesti.
Kako si možeš pomoći ako želiš doseći mir. Vrlo jednostavno. Pronađeš malo vremena za sebe. Udobno se smjestiš, opustiš se i dišeš duboko i polagano. Možeš ponavljati: "Sada se prepuštam, sada se opuštam." Mentalno se oslobodi svega što se taj dan događalo. Sve dok ne osjetiš kako prelaziš u područje nepomičnosti i mira.
U tom stanju, zadovoljni smo time što jesmo. Uživamo u raskoši i ushitu svjesne povezanosti sa stvarateljem, bez obzira na to tko on bio. Jednom kad otkriješ taj unutarnji svijet, uvidjeti ćeš da je to jedini stvarni mir koji je uopće moguće postići. Da ga pronađeš, ne trebaš daleko putovati, trebaš se samo zagledati duboko u sebe.
Dubina sve većeg unutarnjeg mira može ti donositi snažnije duhovno svjetlo, mudrost i usmjeravanje, kako bi svaki dan bio dan dubljeg razlučivanja.
istina... hvala na ovim riječima... mir...:)))
Mudro, zrelo i lijepo...
Sve velike stvari u životu su jednostavne ... Možda ih zato i teško postižemo. Možda previše kompliciramo zaobilazeći očita i jednostavna rješenja ....
Život ti se pretvara u ono što misliš - Marko Aurelije
Ljudi se boje razmišljati ili ne znaju kako razmišljati. ne uviđaju da, iako emocije nije moguće potisnuti, možemo ojačati um. Širom svijeta ljudi traže duševni spokoj, no spokoj je nemoguć bez snage uma. - Eric B. Gutkind
Ma to je stvarno dosta gadno. Onda cijeli život osjećaš krivicu zbog globalnog zatopljenja. A ti si htio samo lokalno...
Veselu, sretnu i uspješnu Novu 2011 ti želim!
... bez snage uma ... No, cijeli je život potraga i ako je TO naš cilj, vjerojatno će mo ga pronaći i dostići.
Sretnu i zdravu ti ovu godinu želim!
točno tako, sve je to stvar uma
Lijepo.....
Matej 7:12 i Luka 6:31
Kako želite da ljudi čine vama, tako činite i vi njima!
Mnoga pravila znam, poštujem i po mnogima sam pokušala živjeti. No iskreno - jedno je istinsko - ne radi drugome ono što ne želiš da tebi neko radi.
Pozdrav .o)
|
